Stockholm, Kraljevina Švedska, 2.3.2024.
Ambasador Bojan Šošić
Navršilo se tridesetdvije godine od održavanja referenduma kroz koji su građani Bosne i Hercegovine u jasnoj većini izrazili da budućnost svoje zemlje vide kao suverene i nezavisne države ravnopravnih građana. Referendum je održan u uslovima aktivnih i nerijetko nasilnih opstrukcija, kroz onemogućavanje izlaska glasača u pojedinim mjestima, kreiranjem okolnosti gdje su predstavnici referendumskih komisija nekad morali doslovno bježati da bi osigurali referendumske listiće. Na referendum je ukupno izašlo 2,073,568 građana. Za nezavisnost se opredijelilo 2,061,932 (99.71%) građana. Protiv je bilo 6,037 (0.29%). Nevažećih ili praznih listića je bilo 5,227 (0.25%). Na osnovu ishoda referenduma Evropska zajednica je 6. aprila 1992. priznala Republiku Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu, već dan poslije, 7. april 1992. učinile su to i Sjedinjene Američke Države, a potom je BiH primljena u članstvo Ujedinjenih nacija, 22. maja 1992. godine. Već ranije je Bosnu i Hercegovinu priznala Bugarska, 31.1.1992. godine, na temelju ranije donesene Odluke Skupštine SR BiH o održavanju referenduma od 25.1.1992. godine. Do kraja te godine Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu državu priznalo je 76 država svijeta. Iste te godine, u njoj je bjesnio rat, tada smo mislili, neponovljiv na ovom kontinentu.
Sam referendum je održan u okolnostima izvjesne disolucije Jugoslavije, svakako znatno nakon što je intervencijom u Ustav Srbije 28.9.1990. godine, naročito njegovim Članom 135, ova jugoslovenska republika već sebe praktično izuzela iz pravnog poretka SFRJ.
Internacionalna arbitražna komisija od pet članova, predsjednika ustavnih sudova, na čelu s Roberom Badinterom, tada je utvrdila pravo Bosne i Hercegovine kao republike na samoodređenje. Princip prava na samoodređenje, podsjetila je tad Komisija, a pozivajući se na Član 1. Internacionalnog pakta o o građanskim i političkim pravima, služi zaštiti ljudskih prava.
I tada, kao i danas, bili smo izloženi najrazličitijim i nekad vrlo štetnim tumačenjima pravnih formulacija koje su sâmo tkivo države, njihovom ignorisanju i zaobilaženju, uključujući i odluke ustavnih sudova i presude Evropskog suda za ljudska prava, zabluđujućim tumačenjima prošlosti svih nas, čak i onih dijelova prošlosti kojima smo jasno svjedočili, mada su mnogi pokušavali da nas ubijede da smo slijepi pored očiju; kao i često namjernog unošenja konfuzije u semantički aparat koji je nužan da bi se zrelo razmišljalo o političkoj zbilji Bosne i Hercegovine. Kao i tad, i danas se na opskurnim mjestima bez nas kroje planovi o našoj sudbini, vizija budućnosti koja nam se nudi s raznih strana je često vizija Bosne sa sve manje Bosanaca, a Bosancima po svijetu prijeti i da u njima bude sve manje Bosne. U te protekle 32 godine, Bosna i Hercegovina je bila izložena i nesmiljenoj agresiji i mnogi od nas su na najteže načine iskusili rat kroz koji je branjena nezavisnost Bosne i Hercegovine, njen suverenitet i teritorijalni integritet. U tom, najtežem vremenu novije povijesti naše domovine, mnogi od vas su došli i u Švedsku. Od tada do danas, čuvali ste i gajili bosanskohercegovački identitet u svojim zajednicama i prenosili ga na nove generacije. Radujemo se svakom ulaganju zajedničkih napora da se tako djeluje i u budućnosti.
Iz okolnosti i doba koje dobro pamti većina nas ovdje okupljenih, iznikao je 1995. godine i novi Ustav Bosne i Hercegovine, ali ne i dovoljno rješenja kojima bismo se nadali u odnosu na izazove koji su kulminirali ratom 90-ih. Ipak, tim Ustavom je 1995. godine utvrđeno da Bosna i Hercegovina u današnjem ustroju nastavlja postojanje nekadašnje Republike Bosne i Hercegovine prema međunarodnom pravnom poretku (Čl. I Ustava): „The Republic of Bosnia and Herzegovina, the official name of which shall henceforth be ‘Bosnia and Herzegovina,’ shall continue its legal existence under international law as a state, with its internal structure modified as provided herein and with its present internationally recognized borders.“ Isti taj Ustav jasno navodi u Članu II, Tačka 2. (Internacionalni standardi) da se Evropska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama u Bosni i Hercegovini izravno primjenjuje i iznad je svakog prava: „The rights and freedoms set forth in the European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms and its Protocols shall apply directly in Bosnia and Herzegovina. These shall have priority over all other law.“
No, premda se Bosna i Hercegovina od referenduma 1992. godine našla izložena ratu u kojem je branila ona ljudska prava na koja se pozivala Badinterova komisija, i premda je taj rat i okončan donošenjem Sporazuma čiji je dio i spomenuti Ustav koji na ovaj način daje prednost Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, presude Evropskog suda donešene u narednim godinama svjedoče da se ljudska prava u Bosni i Hercegovini ipak sustavno osporavaju i krše, sve na temelju interne inkonzistentnosti samog Ustava u odnosu na citiranu tačku. U jednoj od najjezgrovitijih ocjena poslijeratnog vremena i novog državnog ustroja Bosne i Hercegovine, Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je 2014. godine u presudi u slučaju Azra Zornić protiv BiH između ostalog sljedeće: „Priroda tog sukoba bila je takva da je bilo neophodno pristati na ‘konstitutivne narode’ kako bi se osigurao mir […]. Međutim sada, više od osamnaest godina nakon završetka tragičnog sukoba, ne može postojati bilo kakav razlog za održavanje na snazi spornih ustavnih odredbi. Sud očekuje da će se bez daljnjeg odgađanja uspostaviti demokratsko uređenje. S obzirom na potrebu da se osigura stvarna politička demokratija, Sud smatra da je došlo vrijeme za politički sistem koji će svakom građaninu Bosne i Hercegovine osigurati pravo da se kandidira na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije po osnovu etničke pripadnosti i bez davanja posebnih prava konstitutivnim narodima uz isključivanje manjina ili građana Bosne i Hercegovine.“ Prošlo je od te presude gotovo deset godina, a ona nije implementirana, a dobro znamo da su za njom uslijedile i nove, uključujući i nedavnu presudu u slučaju Kovačević, prvu od njih posvećenu aktivnom biračkom pravu.
Sve su ovo prava koja se diljem ovog kontinenta prepoznaju, uvažavaju, podrazumijevaju. Badinterova komisija prepoznala ih je na izvjestan način i u Ustavu Republike Bosne i Hercegovine. Trenutno ustrojstvo dovelo je građanina Bosne i Hercegovine u nepovoljniji položaj. Zajedno s vama, građanima Bosne i Hercegovine u Švedskoj, želimo raditi na vraćanju i uspostavi onih standarda koji će desetljećima koja su iza nas dati smisao borbe za pravu i potpunu nezavisnost naše domovine, po mjeri njenih građana, sa svim pravima koja im pripadaju. Nema bolje demonstracije vrednota koje u sebi nosi narod Bosne i Hercegovine, nego što je činjenica kako su se i koliko spremno Bosanci uključili u nove zajednice možda udaljenih, ali ipak srodnih evropskih društava kao što je švedsko, gdje ste prepoznati i cijenjeni kao važni i vrijedni priložnici dobrobiti zemlje koju mnogi od vas danas smatraju drugom domovinom. Bosna i Hercegovina budućnosti mora biti zemlja obrazovanja, znanosti, obraćanja pažnje na životnu sredinu, zemlja mira i slobodne ekonomije. Mora, jer je na tom putu već davno bila, a upravo vi ste dokaz i da može.
Djelovanje zajednica kao što je vaša, predstavlja ostvarenje plemenite obaveze da se o Bosni i Hercegovini ispravno govori i misli, jer samo tako se može suprotstaviti perfidnim potezima onih koji našoj zemlji ni danas ne žele dobro. Jasno i neporecivim činjenicama prožeto tretiranje prošlosti treba da nas vodi u oblikovanje sadašnjosti i beskompromisnu posvećenost da Bosnu, jedini komadić planete koji Bosanci, ma gdje bili i ma kako dobro bili uklopljeni u sredinama u kojima su se obreli, mogu i trebaju oblikovati po svom nahođenju i po svojoj mjeri. Citirao sam ovih dana, po ko zna koji put, akademika Ljubomira Berberovića, i opet ću: „Bosna nam nije data, nego zadata“. Tu i takvu nezavisnost Bosne i Hercegovine gradili su i branili mnogi koji zaslužuju da ih pamtimo. Činimo našu domovinu na svakom koraku i u svakom smislu boljom, za sebe, za svakoga bez proizvoljnih razlika, za generacije koje će tek doći.
Dragi prijatelji, dragi Bosanci, zajedno sa službenicima i uposlenicima Ambasade Bosne i Hercegovine u Stockholmu želim vam sretan Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine!